Svaki dodatak prehrani, pa tako i zamjenski zaslađivači poput eritritola (eritrita), ksilitola, saharina i sličnih, zahtijeva oprez. Osobe koje posežu za ovakvim zamjenama s ciljem redukcije tjelesne mase trebale bi prije njihove redovite upotrebe konzultirati stručnu osobu, kako bi provjerile je li njihovo korištenje sigurno i u skladu s njihovim zdravstvenim statusom, terapijom koju koriste i općim stanjem organizma.
Pretilost se, nažalost, još uvijek često shvaća olako, iako je riječ o ozbiljnoj kroničnoj bolesti koja predstavlja snažnu podlogu za razvoj brojnih zdravstvenih poteškoća, prvenstveno metaboličkog sindroma, uključujući inzulinsku rezistenciju. Upravo zbog toga korištenje različitih dodataka prehrani i zamjenskih zaslađivača kod osoba s bilo kakvom dijagnozom — pa čak i onom naizgled „bezazlenom“, poput povišenih vrijednosti kolesterola ili inzulinske rezistencije — zahtijeva poseban oprez.
Saharin je bio prva komercijalno proizvedena zamjena za šećer. Tijekom godina, saharin je izgubio na popularnosti jer se pokazalo da negativno utječe na dobre bakterije u našem tankom crijevu i probavnom sustavu, izlažući ljude povećanom riziku od dijabetesa tipa 2 i pretilosti. No, razvijeni su deseci drugih zamjena za šećer.
Nepravilna ili nekontrolirana upotreba ovakvih spojeva može dodatno narušiti već postojeće zdravstveno stanje, potencijalno pogoršati postojeće tegobe, djelovati kontradiktorno terapiji koju osoba koristi (npr. statini, antihipertenzivi, beta blokatori i drugi lijekovi) te imati negativan utjecaj na imunološki sustav.
Dodatno, novija istraživanja (2025.) upozoravaju na mogući štetan učinak eritritola na cerebralne mikrovaskularne endotelne stanice, odnosno stanice sitnih krvnih žila u mozgu. Utvrđeno je da su stanice izložene količini zaslađivača koja odgovara jednoj porciji napitka pokazivale povećanu razinu oksidativnog (staničnog) stresa. Također, zabilježena je smanjena proizvodnja dušikovog oksida, spoja ključnog za širenje krvnih žila. Njegovo smanjenje može oslabiti vazodilataciju, protok krvi te potencijalno povećati rizik od kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih događaja.
Iz svega navedenog jasno je da je prije korištenja bilo kakvih danas popularnih zamjena ili dodataka prehrani nužno potražiti mišljenje kvalificirane stručne osobe s odgovarajućim zdravstvenim obrazovanjem i iskustvom rada unutar zdravstvenog sustava.
Nema razloga u potpunosti izbjegavati šećer kao zaslađivač sve dok se držimo umjerenih i preporučenih količina. Svako pretjerivanje, naravno, može imati negativan učinak na zdravlje. Jedna žličica šećera u jednoj do dvije kave dnevno neće nanijeti štetu organizmu. Međutim, ako se tijekom dana konzumira više kava sa šećerom, uz dodatak slatkih zalogaja i industrijski prerađene hrane, vrlo lako se prelazi granica umjerenosti, što dugoročno djeluje kontraproduktivno na zdravlje.
Važno je znati i da naš organizam, odnosno crijeva, ne „percipiraju“ jednako šećer i njegove zamjene. Iako okusni pupoljci često ne mogu razlikovati pravi šećer od zamjenskih zaslađivača poput eritritola ili ksilitola, stanice u crijevima itekako razlikuju te dvije slatke tvari i tu informaciju prenose mozgu u vrlo kratkom vremenu.
Problem nastaje jer mozak često nije zadovoljan zamjenom za šećer. Umjesto da se smanji želja za slatkim, ona se može dodatno pojačati, jer mozak „traži“ pravi slatki okus. Na taj se način ne rješava odnos prema šećeru, već se potreba za slatkim može još više produbiti.
Zato uvijek naglašavam da je promjena prehrambenih navika ključna. Uravnotežena i raznolika prehrana, koja uključuje i povremeni slatki ili masniji zalogaj, vodi prema dugoročnim rezultatima — gubitku viška kilograma na održiv način, ali i zdravijem, zadovoljnijem sebi, na fizičkoj, mentalnoj i psihološkoj razini.
A kako danas znamo da su crijeva naš drugi mozak, onda zaista ne čudi izjava poznatog neurobiologa i genetičara…’’Vjeruj svojim crijevima’’
